… “Saki neka stori svoju dužnost, saki neka svoj talent stavi va službu svojega naroda i njegove duhovne ili materijalne kulture!” Ivan Matetić Ronjgov 1880.-1960.

Osnivanjem glazbene škole trebao se postići cilj razvijanja glazbenih sposobnosti i vještina djece pod stručnim vodstvom nastavnika. Tako osmišljeno ustrojstvo glazbenih škola zadržalo se do danas.

Glazbeno školstvo u institucionalnom smislu u Puli bilježi stoljetnu povijest. Nakon drugog svjetskog rata prioritet kulturne i obrazovne politike bila je organizacija mreže školskog sustava. Posebna se briga posvećivala osnivanju glazbenih škola kao jednom od sredstava približavanja glazbe mladima iz pretežito siromašnih radničkih obitelji.

Odlukom Gradskog narodnog odbora, a na inicijativu i poticaj glazbenika koji su tada živjeli u gradu, u Puli je osnovana Muzička škola.
Osnivačka, izvanredna sjednica Nastavničkog zbora Muzičke škole održana je 10. veljače 1949. godine.

Gradski narodni odbor dodijelio je Muzičkoj školi prostorije bivšeg sjedišta Gradskog odbora narodnog fronta u Ulici Antonija Smareglie 5, jednokatnicu u kojoj se nalazio hotel s restoranom.

Desetak dana nakon dodjele prostora započeli su upisi i prema zapisniku s prve izvanredne sjednice Nastavničkog zbora Muzičke škole upisano je 266 učenika — mada je prema službenoj evidenciji taj broj bio manji. Prema izvješćima prvog direktora Dušana Marčelje, 120 učenika odlučilo se za sviranje glasovira, 30 za violinu, 15 za solo pjevanje, 3 za violončelo, 2 za klarinet, 3 za trubu i 2 za rog. Već sljedeće godine glazbeno obrazovanje proširuje se na flautu, kontrabas i trombon.

Unatoč poteškoćama vezanim uz prostor i inventar u šk. god. 1957./58. osniva se i srednja muzička škola.

Te se godine pet učenika upisuje u prvi razred srednje muzičke škole-puhački odjel, a 1958. osniva se i teoretski odjel pa se to može smatrati i pravim početkom srednjoškolskog glazbenog obrazovanja.

U nepunom desetljeću kvalitetnog i požrtvovnog rada stvoreni su uvjeti za daljnji razvitak Škole, što se očitovalo u sve većem broju instrumenata za koje su se učenici obrazovali, kao i sudjelovanjem sve većeg broja solista i ansambala u kulturnom životu grada.

U povijesti pulske glazbene škole školska godina 1962./63. izuzetno je važna godina, jer je Škola tada obnovljena nadogradnjom još jednog kata, a obogaćen je i školski glazbeni inventar.

Škola je 1962. godine dobila ime Ivana Matetića-Ronjgova, skladatelja, glazbenog pedagoga i melografa koji je svojim svestranim poniranjem u život i duh istarskog naroda i melosa ostavio najdublji trag u glazbenoj povijesti Istre i Primorja.

Sedamdesetih godina Škola je krenula s najvišim dosezima glazbenog školstva u Hrvatskoj, njeni su najbolji učenici potvrdili svoj talent i napor njihovih pedagoga na državnim natjecanjima, osvajajući najviša mjesta i nagrade na različitim instrumentima, u različitim disciplinama i kategorijama.

Povezana je s mnogim osnovnim i srednjim školama, a suradnja s talijanskom zajednicom dovodi i do otvaranja glazbenog odjela s nastavom na talijanskom jeziku, dok inicijativa za sustavnim bavljenjem istarskim folklorom rezultira podučavanjem narodnih instrumenata.

Tijekom tih godina učenici i njihovi nastavnici sudjeluju u radu kulturno-umjetničkih društava, nastupaju na smotrama te u glazbeno-scenskim predstavama u kazalištu, a zanimanje za pohađanje glazbene škole potaknulo je osnivanje studijske grupe za glazbeni odgoj na Pedagoškom fakultetu, a dvadesetak godina kasnije i osnivanje studija harmonike. Time je dovršena razvojna vertikala podučavanja toga instrumenta u č’emu je pulska glazbena škola ostala jednom od bitnih institucija u ostvarivanju tog visokog pedagoškog cilja.

Godine 1977. reformom školstva dolazi do organizacijskih promjena glazbenog školstva u gradu Puli. Muzička škola „Ivan Matetić-Ronjgov” integrira se s Osnovnom muzičkom školom „OKUD Istra” i Pionirskim domom „Slavko Grubiša” u Centar za umjetničko obrazovanje „Ivan Matetić-Ronjgov”. Centar je imao oko 1.100 polaznika i u njemu su glazbeni programi i dalje bili dominantni, a pridodana im je još i ritmika, balet i dramsko stvaralaštvo.

Godine 1992. ukida se Centar za umjeničko obrazovanje, a osniva Umjetnička škola s programima glazbene i likovne škole. Od 1994. obje te škole počinju odvojeno egzistirati.

Škola s glazbenim programom dobiva naziv Glazbena škola Ivana Matetića-Ronjgova.

Danas je Glazbena škola Ivana Matetića-Ronjgova Pula, i po broju učenika i nastavnika, a i po raznovrsnim programima za koje se polaznici obrazuju, jedna od najvećih glazbenih škola u Republici Hrvatskoj.

Glazbenu školu u Puli danas pohađa 488 učenika i broji 60 nastavnika i ostalog osoblja. Djelatnost škole odvija se u instrumentalnom, pjevačkom i teorijskom dijelu kroz odjele: puhački (flauta, truba, rog, klarinet, saksofon) i udaraljke, gudački (violina, violončelo, kontrabas), solo pjevanje i gitare, odjel za harmoniku, klavir i orgulje i teorijski odjel.

U Školi djeluju razni komorni ansambli, dječji zbor osnovne škole, mješoviti zbor srednje škole, harmonikaški orkestar osnovne škole, harmonikaški orkestar srednje škole te vokalni ansambl srednje glazbene škole.

Od 1993. godine Škola uvodi dva nova fakultativna programa: osnove jazza, u okviru kojeg djeluje jazz-ansambl, i sviranje istarskih narodnih glazbala.

Odjel orgulja otvara se 1995. godine, a od 2008./09. učenici osnovne glazbene škole mogu upisati i program udaraljki. Sljedeće se godine djelatnost škole proširuje i programima za violu, kontrabas i obou.

U proteklih 70 godina Glazbena škola iznjedrila je mnoge mlade glazbenike, a sve zahvaljujući vrijednom, stručnom i kreativnom radu svojih nastavnika.

Iz svega navedenog vidi se utjecaj Glazbene škole Pula, na promicanju glazbe koja oplemenjuje život, pomaže u razvijanju osobnosti, a čiji se sklad zvukova, tonova i boja upotpunjuje s našom prirodom.